Povijest vrata i prozora je proširena

Najraniji prozori s polugama mogu se pronaći u Han grobnicama i kućama od keramike, a postoji i veliki broj zgrada od cigle i drveta i murala u dinastijama Tang, Song, Liao i Jin. Od dinastije Ming nadalje, postupno je zamijenjen prozorskim pragovima u važnim zgradama, ali se još uvijek koristi u narodnoj arhitekturi. U prošlosti je Tang ipak najviše koristio prozore s višestrukim stupovima, koji se nisu mogli otvoriti, pa su funkcija i oblik bili ograničeni. Od dinastije Song bilo je sve više prozora koji se otvaraju i zatvaraju, a došlo je i do velikog razvoja u tipu i izgledu. U dinastiji Song korišten je veliki broj rešetkastih prozora, a osim kariranog, tu su bili kuglasti uzorci, starinski uzorci novca i sl., što je poboljšalo uvjete osvjetljenja i povećalo dekorativni učinak. Prozor praga dinastije Song apliciran je na zid praga između dviju strana vrata hodnika, koji se razvio iz rešetkastih vrata, tako da je oblik sličan, ali postoje samo rešetkaste oči, pojasne cvjetne ploče i nema vode zaprečne ploče. Prozor za branje grana prvi je put viđen u zgradi Han keramike otkrivenoj u Guangzhouu. Potporni prozor na sjeveru dinastije Qing također je korišten na zidu praga, koji se može podijeliti na dva dijela, gornji dio je prozor grane, a donji dio je prozor, a dva su jednaka po površini. Zbog potrebe za većim provjetravanjem ljeti, površina potpornih prozora je oko dva puta veća od površine skidanja prozora, a šare stakala također su vrlo bogate. U dinastijama Ming i Qing, stil vrata i prozora u osnovi je naslijedio praksu dinastije Song, a sredinom dinastije Qing staklo se počelo primjenjivati ​​na vrata i prozore.

Kineska moderna građevinska vrata i prozori razvijeni su u dvadesetom stoljeću, a metalna vrata i prozori predstavljeni čeličnim vratima i prozorima imaju povijest od 90 godina u Kini. Međutim, zlatno doba razvoja vrata i prozora u suvremenoj kineskoj arhitekturi je dvadeset godina od 1981. do 2001. godine. Godine 1911. čelična vrata i prozori uvedeni su u Kinu, uglavnom proizvodi iz Britanije, Belgije i Japana, i koncentrirani u "iznajmljenim mjestima" obalnih lučkih gradova kao što su Šangaj, Guangzhou, Tianjin i Dalian. Godine 1925. kineska nacionalna industrija u Šangaju počela je proizvoditi čelična vrata i prozore u malim količinama, a prije osnutka Nove Kine bilo je samo više od 20 tvornica rukotvorina radioničkog tipa. Nakon osnutka Narodne Republike Kine, poduzeća za proizvodnju čeličnih vrata i prozora u Šangaju, Pekingu, Xi'anu i drugim mjestima izgradila su velike baze za proizvodnju čeličnih vrata i prozora, koji su naširoko korišteni u industrijskim zgradama i nekim civilnim projektima. U kasnim sedamdesetima, država je snažno provodila politiku raspodjele resursa "zamjene drva čelikom", a zemlja je započela vrhunac promicanja čeličnih vrata i prozora, čeličnih skela i čeličnih oplata (koji se nazivaju "tri čelične zamjene za drvo"), koji je uvelike potaknuo razvoj čeličnih vrata i prozora. Osamdesete godine bile su vrhunac tradicionalnih čeličnih vrata i prozora, a tržišni udio je jednom (1989.) dosegnuo 70%. Vrata i prozori od aluminijske legure uvedeni su u Kinu sedamdesetih godina, ali se koriste samo u stranim veleposlanstvima u Kini i nekoliko projekata povezanih sa inozemstvom. S dubinskim razvojem i učinkovitošću ispravljanja nacionalnog gospodarskog upravljanja, serija aluminijskih vrata i prozora također se razvila od 4 vrste i 8 serija u ranim osamdesetima do više od 40 vrsta i više od 200 serija, tvoreći relativno razvijenu sustav proizvoda od aluminijskih vrata i prozora i utvrđivanje statusa proizvoda za stupove.